ProZ.com translation contests »
32nd Translation Contest: "Movie night" » English to Croatian » Entry by Nerma Bardak


Source text in English

Translation by Nerma Bardak (#37123)

To say that I was compelled by Parasite from start to finish is an understatement; its filming style with tracking shots are enthralling. Having watched several Korean films during the London Korean Film Festival, I was familiar with the usual genres employed in such films but Parasite seemed to defy them all! Parasite is comedic, in a quirky way, it is also a thriller, straddles class divisions and also depicts a family tale amongst other genres and is therefore likely to appeal to all ages.

Parasite truly deserves to be watched in a cinema to appreciate its nuances and the stylish cinematography. As a summary, to avoid spoilers, Parasite tells the tale of the interaction between the Park family and the Kim’s, an unemployed family, whose contrasting worlds collide with long lasting consequences.

[...]Bong Joon-Ho manages to pique the audience’s interest with brightly lit shots coupled with the effective use of indoor space, and it is surprising to realise, after the film’s 2 hour 12 minute length, that most of the scenes occur within the Park family’s home. The mundane elements of domesticity are displayed with an intriguing perspective showcasing Bong Joon-Ho’s flair. It is a slow burner but you will revel in its beauty and ingenuity as Parasite convinces that it operates solely on one level but it is in fact multi-layered and depicts social realism with empathy and pathos.

The cast are beguiling to watch, every facial movement and action is accentuated, even the mere act of walking up or down stairs can convey hidden meaning, which the camera fragments. Levels of unease are also created by virtue of that effective use of space with unusual camera angles and dramatic weather conditions ratcheting up that sensation. There is a surreal nature to Parasite, which its score emphasises, and furthermore the film adopts elements of the absurd devised in such an ingenious way which is truly cinematic magic. Parasite’s apparent eeriness will certainly keep you riveted and would not feel alien to the Twilight Zone school of filmmaking.

The actors are very impressive and add breadth to their roles creating relatability whilst seeming effortlessly cool. When Ki-Woo and Ki-Jeong Kim were working within the Park family home as private tutors they certainly epitomised this level of nonchalant, understated authority creating an aura of mysticism with the unspoken, almost mythical, tutoring techniques employed. Quite simply, the actors Park So-Dam and Choi Woo-Sik, as Ki-Woo and Ki-Jeong, are compelling to watch in the different directions that Parasite follows and they carry these performances seamlessly thereby inviting the audience to be on their side.

[...]Parasite is a remarkable piece of extremely skilful filmmaking, it is simply a must see film, and so I am looking forward to re-watching the film on its UK general release date.
Reći da me Parazit prisilio od početka do kraja je podcjenjivanje; njegov stil snimanja s praćenjem snimaka je očaravajući. Nakon što sam pogledao nekoliko korejskih filmova tijekom Londonskog festivala korejskog filma, bio sam upoznat s uobičajenim žanrovima koji se koriste u takvim filmovima, ali činilo se da im Parazit svima prkosi! Parazit je komičan, na neobičan način, također je triler, opkoračuje klasne podjele i također prikazuje obiteljsku priču među ostalim žanrovima i stoga će vjerojatno privući sve uzraste.

Parazit doista zaslužuje da ga se gleda u kinu kako bi cijenio njegove nijanse i elegantnu kinematografiju. Kao sažetak, kako bi se izbjegli spoileri, Parazit priča priču o interakciji između obitelji Park i obitelji Kim, nezaposlene obitelji, čiji se kontrastni svjetovi sudaraju s dugotrajnim posljedicama.

[...]Bong Joon-Ho uspijeva zainteresirati publiku jarko osvijetljenim snimkama u kombinaciji s učinkovitim korištenjem zatvorenog prostora, a iznenađujuće je shvatiti, nakon 2 sata i 12 minuta trajanja filma, da se većina scena događa u domu obitelji Park. Svjetovni elementi kućanstva prikazani su s intrigantnom perspektivom koja pokazuje dašak Bong Joon-Hoa. To je spori plamenik, ali uživat ćete u njegovoj ljepoti i domišljatosti dok Parazit uvjerava da djeluje isključivo na jednoj razini, ali je zapravo višeslojan i prikazuje društveni realizam s empatijom i patosom.

Glumci su zadivljujući za gledanje, svaki pokret lica i akcija su naglašeni, čak i sam čin hodanja uz ili niz stepenice može prenijeti skriveno značenje, koje fragmenti kamere. Razine nelagode također se stvaraju zahvaljujući tom učinkovitom korištenju prostora s neobičnim kutovima kamere i dramatičnim vremenskim uvjetima koji pojačavaju taj osjećaj. Parazit ima nadrealnu prirodu, koju njegova glazba naglašava, a osim toga film usvaja elemente apsurda osmišljenog na tako genijalan način koji je uistinu filmska magija. Parazitova prividna sablasnost zasigurno će vas držati zakovanima i neće se osjećati stranom školi filmskog stvaralaštva u Zoni sumraka.

Glumci su vrlo impresivni i dodaju širinu svojim ulogama stvarajući relativnost dok se naizgled bez napora čine cool. Kad su Ki-Woo i Ki-Jeong Kim radili u obiteljskoj kući Parka kao privatni tutori, zasigurno su utjelovili ovu razinu nonšalantnog, podcijenjenog autoriteta stvarajući auru misticizma s neizgovorenim, gotovo mitskim tehnikama podučavanja. Jednostavno, glumci Park So-Dam i Choi Woo-Sik, kao Ki-Woo i Ki-Jeong, uvjerljivo gledaju u različitim smjerovima koje Parazit slijedi i neprimjetno nose te predstave pozivajući publiku da bude na njihovoj strani.

[...]Parazit je izvanredno djelo iznimno vještog filmskog stvaralaštva, to je jednostavno film koji se mora vidjeti, pa se radujem ponovnom gledanju filma na njegov opći datum izlaska u Velikoj Britaniji.


Discuss this entry