ProZ.com translation contests »
32nd Translation Contest: "Movie night" » English to Croatian » Entry by Irena Buha


Source text in English

Translation by Irena Buha (#37345)

To say that I was compelled by Parasite from start to finish is an understatement; its filming style with tracking shots are enthralling. Having watched several Korean films during the London Korean Film Festival, I was familiar with the usual genres employed in such films but Parasite seemed to defy them all! Parasite is comedic, in a quirky way, it is also a thriller, straddles class divisions and also depicts a family tale amongst other genres and is therefore likely to appeal to all ages.

Parasite truly deserves to be watched in a cinema to appreciate its nuances and the stylish cinematography. As a summary, to avoid spoilers, Parasite tells the tale of the interaction between the Park family and the Kim’s, an unemployed family, whose contrasting worlds collide with long lasting consequences.

[...]Bong Joon-Ho manages to pique the audience’s interest with brightly lit shots coupled with the effective use of indoor space, and it is surprising to realise, after the film’s 2 hour 12 minute length, that most of the scenes occur within the Park family’s home. The mundane elements of domesticity are displayed with an intriguing perspective showcasing Bong Joon-Ho’s flair. It is a slow burner but you will revel in its beauty and ingenuity as Parasite convinces that it operates solely on one level but it is in fact multi-layered and depicts social realism with empathy and pathos.

The cast are beguiling to watch, every facial movement and action is accentuated, even the mere act of walking up or down stairs can convey hidden meaning, which the camera fragments. Levels of unease are also created by virtue of that effective use of space with unusual camera angles and dramatic weather conditions ratcheting up that sensation. There is a surreal nature to Parasite, which its score emphasises, and furthermore the film adopts elements of the absurd devised in such an ingenious way which is truly cinematic magic. Parasite’s apparent eeriness will certainly keep you riveted and would not feel alien to the Twilight Zone school of filmmaking.

The actors are very impressive and add breadth to their roles creating relatability whilst seeming effortlessly cool. When Ki-Woo and Ki-Jeong Kim were working within the Park family home as private tutors they certainly epitomised this level of nonchalant, understated authority creating an aura of mysticism with the unspoken, almost mythical, tutoring techniques employed. Quite simply, the actors Park So-Dam and Choi Woo-Sik, as Ki-Woo and Ki-Jeong, are compelling to watch in the different directions that Parasite follows and they carry these performances seamlessly thereby inviting the audience to be on their side.

[...]Parasite is a remarkable piece of extremely skilful filmmaking, it is simply a must see film, and so I am looking forward to re-watching the film on its UK general release date.
Parazit me je od prvog do zadnjeg trenutka u potpunosti očarao svojim filmskim stilom i putujućim snimkama. Nakon što sam tijekom Londonskog festivala korejske kinematografije pogledao nekoliko korejskih filmova, bio sam upoznat s žanrovima koje ti filmovi obično koriste, ali Parazit je izgledao kao da ih sve demantira! Parazit je humorističan, na svojevrsni čudan način, istovremeno je i triler, prelazi klasne podjele i opisuje obiteljsku priču među ostalim žanrovima, pa je stoga vjerojatno privlačan svim dobnim skupinama.

Parazit zaista zaslužuje da se gleda u kinu kako bi se mogle cijeniti njegove nijanse i stilska kinematografija. Kao sažetak, kako bi se izbjegli spoileri, Parazit prikazuje priču o interakciji Parkove obitelji i Kimovih, nezaposlene obitelji, čiji kontrastni svjetovi se sudaraju s dugoročnim posljedicama.

[...]Bong Joon-Ho uspijeva izazvati interes publike s jarkim snimkama u kombinaciji s učinkovitim korištenjem zatvorenog prostora, a iznenađujuće je shvatiti, nakon filmske duljine od 2 sata i 12 minuta, većina scena odvija u Parkovoj obiteljskoj kući. Dosadnjikavi elementi kućanstva prikazani su zanimljivom perspektivom koja pokazuje Bong Joon-Hojev talent. To je film koji se sporo razvija, ali uživat ćete u njegovoj ljepoti i inventivnosti jer Parazit uvjerava da djeluje samo na jednoj razini, ali je zapravo višeslojan i prikazuje društvenu realnost s empatijom i patosom.

Glumačka postava je očaravajuća za gledati, svaki izraz lica i akcija je naglašen, čak i samo hodanje gore ili dolje stepenicama može prenijeti skriveno značenje, koje kamera fragmentira Razina nelagode također je stvorena zahvaljujući učinkovitom korištenju prostora s neobičnom kutovima kamere i dramatičnim vremenskim uvjetima koji pojačaju tu senzaciju. U Parazitu postoji nadrealna priroda, koju naglašava njegova glazba, a film također usvaja elemente apsurda koji su osmišljeni na tako genijalan način da je to zaista filmska čarolija. Parazitova prividna jezivost sigurno će vas držati prikovanim i ne bi se osjetila stranom školi filma Twilight Zone.

Glumci su vrlo impresivni i dodaju dubinu svojim ulogama stvarajući povezanost dok djeluju bez napora kul. Kada su Ki-Woo i Ki-Jeong Kim radili u Parkovoj obiteljskoj kući kao privatni učitelji, oni su svakako utjelovili ovu razinu nonšalantne, nenametjive autoritete, stvarajući aure mističnosti s ne izgovorenim, gotovo mitskim, metodama podučavanja koje se koriste. Jednostavno rečeno, glumci Park So-Dam i Choi Woo-Sik, kao Ki-Woo i Ki-Jeong, uvjerljivi su za gledati u različitim smjerovima koje Parazit slijedi i oni ove izvedbe nose besprijekorno, pozivajući publiku na svoju stranu.

[...]Parazit je izuzetan primjer vještog filmskog stvaralaštva, to je jednostavno film koji se mora pogledati, pa se stoga radujem ponovnom gledanju filma na dan njegova izlaska u Velikoj Britaniji.


Discuss this entry